Bivši zamjenik šefa specijalne policije Željko Sačić, objavio je emotivni post svoje životne drame prisjećajući se na današnji dan dramatičnih trenutaka koji su zauvijek obilježili njegovu obitelj.
Na današnji dan 17. prosinca 2009. godine iza 08,30 sati u “Teksas baru” (iza tribina maksimirskog stadiona, na Borongaju) na prevaru i podmuklo me, poput zadnjeg klošara, kriminalnog uličara, kao kakvog propaliteta, a ne, nekadašnjeg uspješnog, savjesnog, odgovornog i stručnog šefa kriminalističke policije, te ratno pobjedničkog načelnika Stožera Specijalne policije MUP-a RH – uhitili.
Da, nezakonito su me tada, nepotrebno i protupravno uhitila – moja dva, inače u ratu hrabra, ratna suborca!
Vrijeme kuknjave, psovki i bijesa je iza mene! Ostalo je samo moje osobno, duboko nezadovoljstvo, gorak okus nepravde, da je ta, nemoralno, nečasna, štetočinska, protuustavna, protuzakonita i protubraniteljska uhljeb bagra, dijelom još uvijek, nekažnjeno, nesankcionirano, na plaći, na proračunu ovog naroda. A da još uvijek nisu “položili račune” za svoja tadašnja, dokazano kriminalna i protupravna zlodjela, između ostalog, i na moju štetu. Jedino što u tom smislu treba istaći, je činjenica , da je zahvaljujući poštenju i osobnoj odgovornosti prema kaznenopravnom poretku, na zahtjev bivšeg Glavnog Državnog odvjetnika RH, Dinka Cvitana, utvrđena stegovna i stručna odgovornost za očite i namjerne propuste i moje pravno šikaniranje, od strane moralno i stručno nedostojne Županijske državne odvjetnice, Željke Pokupec, Bajićeve proteže u Zagrebačkom ŽDO- u.
Ostali akteri i vinovnici ove moje, ali i mojih ratnih suboraca, životne drame, posebno ne u policiji, nisu nikad snosili nikakve štetne posljedice za očito 8 sudski utvrđeno kršenje zakonskih odredbi našeg , tada važećeg, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o policiji i Kaznenog zakona RH i dr.
Dapače, neki od njih su bez utvrđene stegovne ili kaznene odgovornosti, čak i napredovali, tako moralno stručno i profesionalno defektni, u našem MUP-u i policijskoj službi, a neki su čak, posredstvom HDZ-a lansirani u hrvatsku visoku politiku!??
Uglavnom, taj tada moralno stručno pokvaren, raspadajući i neprofi nepolicijski “mentalitet”, ostao je lebdjeti i dan danas u našem Ministarstvu, jer i danas tamo neki od tih nečasnih ljudi nešto ” važno” radi.
A, Glavni državni zlotvor, protuhrvat, protubranitelj, nečasno neodgovorni, zlobno mrziteljski nemoralni prevrtljivac Mladen Bajić i danas “nešto važno savjetuje”, predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića?? Nešto nekog , nadam se ne i GDO Turudića, savjetuje u DORH- u?? Čak ga, tog notornog Bajića, “počastilo” da svoja trulo, pokvareno, disfunkcionalno nemoralno neodgovorna “pravnostručno znanja” o procesuiranju ratnih zločina u Hrvatskoj, prenosi, zamislite Zelenskom u Ukrajini !? Jadni oni, nit ne znaju što su s njim “dobili”.
No, osim što se u tim policijsko državno odvjetničkim sredinama gotovo nikoga (osim Željke Pokupec) nije sankcioniralo za to mega pravno šikaniranje građana RH, za naknadu pretrpljene imovinske štete za naš Proračun, jer su i isplaćeni visoki novčani iznosi svima tada nezakonito uhićenima i pritvorenima, nažalost, nije se ništa bitno promijenilo niti političko stajalište tadašnjih i današnjih HDZ-ovaca. Jer i tada su oni javno pozdravljali i talambasali o “pravednom “uhićenju ” osumnjičenih ” za počinjenje ubojstava u selu Grubori, a to čine i danas. Iako je utvrđeno da država Hrvatska , njeno tadašnje vojno i političko vodstvo, nema baš nikakve veze s počinjenim ubojstvima u Gruborima ali, unatoč tome, svake godine tamo polaže vijence i pali svijeće, zajedno s SDSS_ovim Pupovcem, u ime Andreja Plenkovića i države Hrvatske, Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved??
Taj današnji HDZ, posebno epigoni, obožavatelji, sljednici i izdanci te nečasno nemoralne uhljeb karijerističke bagre, koja nas je tada nezakonito “hapsila”, godinama poslije svega tog zla, politički “naručenog uhićenja svih nas osumnjičenih”. Nedavno, u Sabornici se bez ikakvog ustručavanja, drsko, bezobrazno, necivilizirano usuđuju meni, nakon svega, pred čitavom hrvatskom javnošću, iz svojih prljavo korumpiranih usta dobacivati da sam : “Titovo yugo govedo”, ” Titov đeneral”, “Titin milicajac”, “yugo komunjara”?
Dakle, tu, u tom današnjem HDZ-u ništa se nije promijenilo u odnosu na nas , tadašnje nezakonito i nepravedno uhićene. Oni bi to i danas, isto, bez ikakve moralno pravno stručne dvojbe napravili, ako bi im to osobno ili stranački koristilo. JADNICI, vrijedni su prijezira i svake moralne osude. A, nažalost, unatoč svemu tome, i danas ih neki od naših ratnih heroja politički takve, odvratno sebično nemoralne i nepravedne, protubraniteljske – podržavaju!!
Koliko me ta uhljeb protubraniteljska bagra – banda tada, (a vidimo i danas isto) mrzila, željela osobno, obiteljski, moralno, duhovno, psihički i fizički uništiti, govori, danas općepoznata, činjenica da su mi pretresli obiteljsku kuću, od podruma do tavana! Uključiv sve sobe, dječje, u njihovoj nazočnosti, bolesne punice, našu spavaću i naravno nisu ništa korisno za proces pronašli.
Samo da me pred mojom obitelji, pred mojom poštovanom i dotada napaćenom suprugom i djecom, dragom i brižnom, polupokretnom punicom, ponize i omalovaže. Znaju sve to i tadašnji svjedoci moj prijatelj Mlađo Rogić, sada pokojni susjed Zvonko, susjed Rudi – Rondo. Hvala im tješili su nas, bodrili, kako su znali i mogli, jer ta drama je u našoj kući trajala satima. Jedino im je pravi otpor pružio moj tadašnji čuvar, rotvajler Hogar. Jedva sam spasio jednoga uljeza, od gadnog Hogarovog ugriza .
Tom prilikom sam na tavanu, primjereno i prikladno držao, imao i 12 komada vatrenog, dugog i kratkog, oružja. Sve zakonito, sve uredno registrirano. Moje uspomene, ratne trofeje, moje ratne revolvere, pištolje i poklone od ministra Gojka Šuška, Ivana Jarnjaka, Tomljenovića, ratnog zapovjednika Markača. Sve mi zlotvori oteli. I dan danas, protuustavno mi ništa nisu vratili, osim jednog karlovačkog PHS-a !?
Čekam kad će, a veli ministar Anušić – rat će !
Hvala svima vama koji ste tada, u to pred Božićno vrijeme, bili uz nas.
Poslije sam razgovarao s mnogim svojim ratnim suborcima, kolegama, prijateljima i zaključio da tako svinjski, nehumano, necivilizirano, pravno neutemeljeno, neodgovorno i neetično, namjerno šikanirajuće ta tadašnja bagra zlotvora, u tim fazama procesa, prema nikome nije tako okrutno postupila.
Niti prema poštovanim generalima: Norcu, Glavašu, Merčepu, Markaču, Gotovini, Čermaku, Brodarcu, Ademiju (iako su njemu prekopali maslinik tražeći “topničke dnevnike”) ne niti prema Stipetiću. Ne znam da je itko od njih, ili mnogih drugi, slično prošao.
A njihova oduzeta oružja su im davno vraćena, ili bar njihovim nasljednicima!
A moja (duge i kratke cijevi ) još čekaju.
Vele mi da ih svaki mjesec dana rastavljaju, sastavljaju i podmazuju.
Neka, kad mi zatrebaju, bar da budu upotrebljiva.
Živjeli vi meni, hvala mojim odvjetnicima. Susjedima, rodbini.
Neka smo na nogama, živi i zdravi, uz Božju pomoć i “koliko toliko pri pameti”, kak bi rekli naši stari Markuševčani !!