Zagreb, 15. veljače 2023 – Saborski zastupnik Željko Sačić u sklopu saborske rasprave Prijedlogu zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije s konačnim prijedlogom zakona istaknuo je
Svi smo već sve rekli o našoj, o našoj neočekivano sporoj, dugotrajnoj i post potresnoj obnovi. Kada se sjetimo tih tragičnih trenutaka prije tri godine u Zagrebu, pa nakon toga u Petrinji, Banovini i okolici Zagreba baš to samo možemo i sad kad to kompariramo sa stanjem u Turskoj, Siriji mi možemo stvarno biti zapravo Bogu zahvalni što smo preživjeli sve to, ali ovdje u Hrvatskoj se moglo, stvarno se moglo puno više napravit jer ti potresi koji su bili razorni ipak nisu, nisu bili toliko, toliko katastrofalni kao negdje drugdje oko nas i naša cjelokupna infrastruktura nije bila toliko uništena da ne bi naša državna vlast mogla učiniti više za naše građane, za one koji su ostali bez krova nad glavom jer u redu, vi ste obnovili u ovom vremenu i objekte od javnog značaja, ali tamo gdje ljudi žive u tih 2.014 kontejnera izvan Zagreba dakle na području Banovine njihov svaki dan je poseban neizdrživ i osobito kada prate što mi to političari, kakve mi to odluke donosimo kada smo tri put pogriješili.
Mi smo evo sad u prilici da priznamo da smo do sad tri puta pogriješili. Pa zamislite studenta koji dođe na ispit i tri puta padne. Komisija, komisija će bit hrvatski narod pred izbore ja se nadam jel, ali nije to važno. Tri puta smo željeli dobronamjerni ovdje saborski zastupnici iz oporbe iz vladajućih željeli smo prije svega nadstranački se postaviti bez obzira na naše razlike da bude svakome koji je baš potresom pogođen što prije riješen životni problem. Međutim, to nije se uspjelo i baš je frustrirajuće da smo mi iz oporbe svaki puta ukazivali ovo nije dobra ideja, ovo treba popraviti, ovo će zakočiti, a iz vladajućih i Vlada, prijedlog Vlade je takav bio koji su nas doista sad možemo reći, pa ne znam sa kojim motivom naprosto zavitlavali da nismo u pravu, da će to sve dobro funkcionirati. I to je dovelo do tog povijesnog debakla od tog Vanđelić Horvata katastrofe. To je bilo prestrašno! Negledljivo je to bilo za hrvatsku javnost, osobito za one koji su pogođeni. To se poslije događalo sa tim Paladinom. Odakle je taj čovjek iščupan, temeljem čega je postavljen za takvu snažnu, zahtjevnu dužnost. To je prestrašno!
Ja sam imao svo povjerenje, svu vjeru kada je gospodin ratni general Tomo Medved tamo imenovan koordinatorom vjerujući da svoja iskustva pobjedničkog vojnika koja ima da će u civilno vrijeme, u mirno doba upravo pretočiti. Ali očito mu nisu dali, očito nije imao support pravni, organizacijski i baš mi je žao zbog toga što je tu šansu izgubio, a i s njim i svi ljudi koji su oštećenici.
E sad, ministar Bačić očito svaki dan je na terenu, on ima drugi pristup, on uočava sve te nedostatke prethodnika i ostvaruje određene pretpostavke za svoj ledolomački jedan bager sustav borbe protiv birokracije i da ubrza to, osobito ovaj dio samoobnove koji nema nikakvog razloga da prije tri godine nismo krenuli u to, ali eto.
E sad dragi prijatelji, sve to skupa košta osim živaca, osim užasa koji smo u najgorim noćnim morama kafijanskih procesa ovdje stanovnike Zagreba i okolice Zagreba, Markuševca epicentra Čučerja itd. prvih dana slali od šaltera do šaltera sa kako kaže kolegica tone papira, a ništa se nije dogodilo. Danas možemo konstatirati da smo izgubili vrijeme, izgubili smo strahovito velik novac, a izgubili smo i povjerenje i sada nam je ostala samo nada da će ipak nešto dogoditi. Što god bilo, mi koji smo pogođeni nemamo druge nego uhvatiti se za tu slamku spasa i opet dići po treći put ruku za taj zakon u mislima i vjeri da će se ipak dogoditi nešto pozitivno za te naše ljude. Ja drugo nemam.
Ako ću okrenuti leđa tome, okrenut ću leđa tim ljudima, žrtvama te prirodne katastrofe.
