Prijedlogu državnog proračuna RH za 2022. godinu

Saborska zastupnica Vesna Vučemilović  u sklopu saborske rasprave o Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu i projekcije za 2023. i 2024. godinu je istaknula:

„Rasprava o proračunu za iduću godinu bi svakako trebala biti jedna od najvažnijih u svakom parlamentu što potvrđuje i puna sabornica naravno, jer kroz proračun se potvrđuju prioriteti, proračun je dokument koji nam ukazuje je li Vlada odustala ili je Vlada na putu ostvarenja ciljeva koje si je zadala za četverogodišnje razdoblje na početku mandata i naravno kao članica Europske unije uvijek moramo voditi računa o tome jesu li ti ciljevi u skladu sa onim što si je zadala i Europska unija. Naime, Vlada je u drugoj godini mandata i ako sada nije krenula ostvarivati ciljeve iz programa na temelju kojeg je dobila povjerenje u ovom visokom domu, onda si moramo postaviti pitanje kada će krenuti. Nedavno je i Europski parlament odobrio proračun za 2022. godinu. Osigurana je bolja potpora zdravstvu, istraživanju, klimatskoj politici, malim i srednjim poduzećima i mladima. Naglasak na oporavak od epidemije korona virusa, zapošljavanje mladih. Iduća godina je proglašena godinom mladih. Ne znam hoće li se to odraziti na nešto, na bilo što ovdje u Hrvatskoj jer i ova godina je bila godina željeznica u Europskoj uniji, a vidimo da se na Hrvatske željeznice to nije odrazilo apsolutno nimalo. I naše željeznice više liče na vremeplov koji nas naravno vozi samo u prošlost negdje tamo u doba Austrougarske monarhije.

Ako pogledamo zbirne podatke u proračunu Republike Hrvatske za iduću godinu i projekcije za dvije naredne vidimo znači da odmah nam ustvari jedan zbirni podatak privlači pozornost, a to su rashodi za zdravstvo. Oni se smanjuju za 4 milijarde kuna iduće godine i onda još po 2 milijarde svake naredne godine.

Podsjetit ću da smo mi dva rebalansa ove godine imali upravo zbog toga što na toj stavci su bili probijeni planirani rashodi, a epidemija nije od ove godine, znači već prošle godine je ona bila prisutna tako da malo više opreznosti na tim stavkama ne bi bilo loše kako nas opet ne bi dočekao već u prvoj polovici iduće godine rebalans zbog povećanih rashoda upravo u zdravstvenom sustavu.

No vratimo se onim ciljevima iz programa Vlade, znači na samo početku su se istaknuli jačanje konkurentnosti, održivo nisko ugljično gospodarstvo, prehrambena samodostatnost. Hrvatska nije samodostatna osim u nekim temeljnim žitaricama i u mandarinama ni u jednom drugom proizvodu. Meso, mlijeko, povrće, voće sve moramo uvoziti i produktivnost naših poljoprivrednika je na 30% prosjeka EU, prehrambena industrija negdje na 50% što znači da bez obzira na ogromna sredstva koja se ulažu to su milijarde upravo u poljoprivredu mi ne uspijevamo doći ni na 50% produktivnosti koje imaju inače druge članice EU.

Koji su tu još ciljevi koji su recimo mjerljivi pa onda da vidimo gdje smo tu? Znači u programu stoji, uložit će se 3 milijarde kuna u modernizaciju zdravstvenog sustava i zdravstvenu skrb. Teško, budući da sve ovo što je potrošeno na suzbijanje korona virusa ne možemo svrstati u tu kategoriju, a vidimo da se rashodi za zdravstvo smanjuju. Onda kaže sagradit će nacionalna dječja bolnica u Zagrebu, revitalizirat će se Imunološki zavod na tim stavkama ja tu ne vidim ništa ni iduće godine, a ni u projekcijama za 2023., 2024. Zatim jedan od ciljeva je povećanje mirovina za 10% i održivost mirovinskog sustava. Planirani su veći izdaci za mirovine, to je činjenica, nekih 1,1 milijardu kuna i to vjerojatno znači porast mirovina, ali isto tako znamo da inflacija je nešto ubrzala pa vjerojatno će to biti samo, ja se barem nadam, za pokrivanje i držanje u korak sa realnim porastom. Tako da ono što vidimo, vidimo da se iz doprinosa prikupi i dalje tek polovina sredstava potrebnih za isplatu mirovina što definitivno ne možemo svrstati u građenje i postizanje tog cilja, a to je održivost mirovinskog sustava. Ako ćemo mi i dalje iz proračuna davati pola potrebnih sredstava, to je sve samo ne održivo.

Zatim je tu naravno nešto što u predizborno vrijeme uvijek izađe u prvi plan i vrlo je ovako atraktivno, a to je smanjenje PDV-a na svu hranu, trenutno je to na kruh, mlijeko 5%, na meso, ribu itd. ulje čini mi se 13% znači ovdje piše da će na svu hranu se smanjiti PDV sa 25 na 13%. Ako vidimo prihodi od PDV-a i dalje rastu, takve su projekcije u proračunu što znači da nema nekih naznaka da bi tu bilo, a vidjeli smo i u odgovoru na pitanje koje je postavio moj kolega Pavliček da nema tu baš nekakvih naznaka da bi se smanjivao PDV na hranu.

Zatim ulaganja u istraživanja i razvoj bi se trebala povećati sa sadašnjih 1 na 2,5% nema baš ni toga u proračunu, čak i na tim stavkama koje su izražene na različitim pozicijama se vidi tendencija smanjenja.

Onda je jedan fascinantan cilj koji pomalo ide u kategoriju znanstvene fantastike, a govori o tome da će se smanjiti broj dužnosnika u našoj javnoj upravi i omogućiti funkcionalno povezivanje općina. Za to je predviđeno u ovom proračunu iduće godine 100 milijuna kuna i onda još po 100 milijuna 2023., 2024. i to uistinu nisu dostatna sredstva za bilo kakvo ozbiljnije funkcionalno povezivanje općina, to će vam svaki načelnik reći. A evo čisto ću vam staviti jednu paralelu da vidite koliko je to nedovoljno sredstava za ikakvu ozbiljniju reformu.

Znači o teritorijalnom preustroju se uvijek jako puno govori u predizborno vrijeme, onda krene, uvijek se javljaju manje-više iz znanstvene zajednici isti iz akademskih krugova znači isti ljudi koji već imaju i gotova rješenja. Nije to ništa, pa pet regija, ne znam ovo ukini spoji, ovako, vamo tamo, ali onda to opet padne u zaborav i pred izbore se ponovo vrati. Mi smo kod zadnje, sad ne znam točno jel to ove ili prošle godine, kada smo mijenjali Zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave dodatno opteretili proračun sa 2 milijarde kuna koje stoje i sada za pomoć nerazvijenim općinama i gradovima, ali smo zato ovima razvijenima ostavili ta sredstva pa tako grad Zagreb recimo u svom proračunu bilježi povećanje od 900 milijuna kuna temeljem tog zakona koji je usvojen u ovom Visokom domu. Ali vidimo da to isto nije dovoljno pa onda gradonačelnik Zagreba svako malo hodočasti u Vladu traži prolongiranje one pozajmice od 750 milijuna kuna i nove beskamatne pozajmice.

Zašto navodim sada ove sve brojke? Zato da vidite koliko je ustvari ovih 100 milijuna kuna nedovoljan i nedostatan iznos za bilo šta ozbiljnije ukoliko mi uistinu želimo tu našu teritorijalnu organizaciju tih preko 500 općina i gradova promijeniti. Znači zato kažem da mi je taj cilj iz programa Vlade stvarno u kategoriji znanstvene fantastike.

Računa se tu na sredstva iz Plana za oporavak i otpornost, ali isto tako moramo biti svjesni da ta sredstva će se povlačiti sukladno ispunjenu određenih ciljeva i parametara koje smo mi naveli u tom dokumentu, tako da ako ne budemo ispunjavali sve te ciljeve moglo bi biti značajnih problema, ali evo neću biti zloguki prorok, nadam se da će tu sve biti u redu jer o tome dosta, dosta ovisi. Isto tako nadam se da će i vlada malo ozbiljnije pristupiti ispunjenju tih ciljeva jer evo ako vidimo samo ovih par koji su bili u programu vlade vidimo da ne radi se baš previše na ostvarenju tih ciljeva, al evo neki od nas uzmu te dokumente pa ih pročitaju malo sa vremena na vrijeme, nismo ih baš zaboravili, uzet ćemo mi i NPOO i vidjeti kako stojimo. Ovaj, jer kako mi možemo bilo koji dokument strateški ozbiljno shvatiti ako vidimo da se u stvari neke stvari samo prepisuju i navode, a u konačnici kroz proračun, kroz dokument koji bi trebao ostvarivati te ciljeve nema naznaka da će se ti ciljevi ostvariti.

Ono što je u principu temeljna značajka ovog proračuna je stabilnost i tu mi ne možemo osporiti da se ništa spektakularno ne mijenja, manje-više cijeli proračun je napravljen na tragu onoga kako je to bilo i do sada, ali mi se moramo zapitati gdje smo i treba li nama stabilnost u ovom trenutku. Kad ste na začelju EU po svim parametrima onda vam stabilnost itekako ne treba, onda bez ozbiljnih reformi, bez toga da se suočimo s tim gdje smo ne možemo ostvariti određene pomake.

Ono na što ja cijelo vrijeme upozoravam, evo ponovit ću još jednom mada ne želim biti dosadna je to, taj rast nominalnog javnog duga u 5.g. 90 milijardi kuna i na neki način to ipak govori da nema naznaka kako će se rashodna strana proračuna svesti u određene razumne okvire jer tu mi sad pod ovaj covid i ovu korona krizu stavljamo puno toga i ono što treba i ono što ne treba. I ako pogledamo neke reforme do sada reforma obrazovanja u prošlom mandatu svela se manje-više na kupovinu informatičke opreme, reforma zdravstva je već neko vrijeme u ladici mada objektivno i nije baš neko vrijeme za reforme, reformske zahvate s obzirom na opterećenje koje trpe zdravstveni radnici i zdravstveni djelatnici u ovoj situaciji. Reforma javne uprave je zapela negdje u bespućima još jednog mega ministarstva, a evo taj famozni teritorijalni preustroj se sveo na funkcionalno dobrovoljno spajanje općina za koje je izdvojeno 100 milijuna kuna.

Ono što je činjenica to je da već godinama državna imovina generira minorne prihode i naravno postavlja se pitanje o opravdanosti državnog vlasništva u tvrtkama koje nisu od strateškog značaja jer u ovoj krizi uloga i utjecaj države je još dodatno ojačao jer kad malo razgovarate sa poduzetnicima onda vidite da su oni mahom osuđeni na sredstva iz HBOR-a ili iz HAMAG-BICRO-a, a u bankama ćete puno lakše dobiti kredit za novi Mercedes C klase nego za CNC stroj i to je jedna prepreka i činjenica s kojom se brojni poduzetnici susreću.

Još na kraju ću se evo samo na neki način osvrnuti na ta inflatorna kretanja o kojima je bilo dosta riječi i činjenica je da se to ističe i u tom makroekonomskom okviru koji je bio podloga za izradu ovog proračuna da opasnost postoji, ona nije zanemariva, monetarna ekspanzija u cijeloj Europi je već negdje tamo od prošle krize 2008.-2009. masa novca se poprilično povećala, ali isto tako tu je i rast cijena sirovina, poremećaj u globalnim opskrbnim lancima koji se trenutno ističu kao glavni uzroci inflacije, ali ipak ne smijemo zanemariti tu monetarnu ekspanziju i ne treba ljude plašiti, kod nas nije inflacija još na nekoj razini koja bi bila zabrinjavajuća, ali ako se gledaju proizvodi koji su dio te nekakve potrošačke košarice, proizvodi koji su u kategoriji prehrambenih, zatim dio koji se odnosi na energiju, onda je ona već pomalo zabrinjavajuća i iskreno ne sviđa mi se taj jedan termin koji se vjerojatno u nekoj piar kuhinji skrojio, a to se zove percepcija inflacije. Ne postoji percepcija inflacije, postoji samo inflacija.        Znači svi znamo da se ona računa, tu ide nekih 800, pa možda čak i više proizvod, ali ipak u Hrvatskoj je taj udio za prehrambene proizvode, za tu temeljnu nekakvu potrošačku košaricu daleko veći nego u razvijenim članicama i moramo kao odgovorna nekakva vlast voditi računa o onim najsiromašnijim i najugroženijim članovima naše zajednice, tako da država bi tu morala reagirati, pa tako možda onaj cilj iz programa vlade vezano za smanjenje PDV-a na hranu ne bi bilo loše razmotriti i krenuti u implementaciju bez obzira što nama prihodi dobrim dijelom ovise o PDV-u, ali obećali ste pa sad je možda vrijeme da to ispunite“.

Recommended Posts