Nije dobro prenositi uredbe i direktive bez dodatnog promišljanja

Zagreb, 11. studenog 2021. – Saborska zastupnica Vesna Vučemilović u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti, istaknula dačesto u saboru se raspravlja o zakonima koji su u biti usklađivanje sa zakonodavstvom EU, te nije dobro prenositi uredbe i direktive bez dodatnog promišljanja o učinku istih u provedbi. Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti. Zvuči komplicirano, a u biti se odnosi na brojne proizvode koji se nalaze na policama trgovina, ali i na opremu u industrijskim postrojenjima i dizala u zgradama.

“Ako se možda pitate čemu i otkud taj moj interes za dizala odjednom i što me ponukalo da upravo se na dizala se fokusiram kod ovog zakona, na to me ponukao jedan nesretan događaj od nepunih godinu dana. U centru Zagreba u zgradi sa dizalom starim 90 godina stradao je dječak, zadobio je teže ozljede pluća i jetre te lakše ozljede glave. Stoga je moje pitanje vezano za inspekcijski nadzor dizala usmjereno upravo na upravne mjere koje nadležni inspektor može sukladno važećem zakonu izreći ali i ovom zakonu koji po hitnom postupku je stigao danas na naše klupe i odgovor je vrlo jednostavan, na moje konkretno pitanje odgovor je ne može zabraniti rad dizala. Znači ni temeljem važećeg zakona, a ni temeljem ovog zakona koji je po hitnom postupku stigao ni jedan inspektor bio on građevinski mada moram se zapitati kakve veze građevinski inspektori imaju sa inspekcijskim radom dizala osima što se dizalo nalazi u građevini, koja su njegova konkretna znanja o tome, je li dizalo ispravno ili nije, znači jedino policija kada se dogodi već nesretni slučaj može tom dizalu zabraniti rad. Ni jedan inspektor to ne može. Zašto čekamo da se nesretni događaj dogodi, zašto to ne možemo prevenirati? I dizala su možda nešto s čim se susrećemo svaki dan ali tu su i spremnici amonijaka, parni kotlovi, sigurnosni ventili na cjevovodima i druga oprema koja se koristi u procesnoj industriji. Vjerujte mi znam jako dobro o čemu govorim jer sam provela 20 godina u procesnoj industriji, obišla brojne pogone, ne samo u Hrvatskoj nego i u zapadnoj i istočnoj Europi. Znači ovaj zakon nije samo za nove proizvode koji se stavljaju na tržište, mada bi se po tekstu koji je pred nama moglo zaključiti suprotno. U čl. 4. se izrekom navodi „ kako u svrhu sigurnosti zaštite života, zdravlja ljudi, domaćih životinja, biljaka, zaštite okoliše prirode, potrošača itd.“, donose se Pravilnici kojima se propisuju tehnički zahtjevi za proizvode i postupci ocjenjivanja sukladnosti za pojedine proizvode odnosno skupine proizvoda uključujući kada je to potrebno i propise o redovitim i izvanrednim pregledima i ispitivanjima proizvoda u uporabi. Naglašavam proizvoda u uporabi. Ovo nije samo zakon za nove proizvode, već je i za brojne proizvode koji su u uporabi.

Upravo zbog toga je moje pitanje bilo vezano evo za inspekcijski nadzor dizala, ali kao što sam već rekla što može inspektor učiniti kada spremnik amonijaka, kada parni kotao, kada nešto drugo u procesnoj industriji nije u skladu sa tehničkim zahtjevima ili nije održavano sukladno propisima te predstavlja opasnost za okolinu?

Ovim Prijedlogom zakona se propisuju upravne mjere, prekršajne odredbe u provedbi inspekcijskih nadzora. Ali ovdje nema zabrane korištenja. Pogledajte članak 25. tamo su predviđene upravne mjere koje izriče nadležno inspekcijsko tijelo i nigdje nema ovog što navodim. Znači, tko će odgovarati kada evo kao u ovom slučaju koji sam vam navela bude ugrožen jedan mladi život i na neki način unesrećen za cijeli život? Stoga sam predložila amandman na članak 25. kako bi se nadležnom inspekcijskom tijelu omogućilo izdati rješenje o zabrani uporabe opreme koja ne udovoljava tehničkim zahtjevima poglavito u situacijama kada to predstavlja ozbiljnu opasnost za zdravlje i sigurnost ljudi ukoliko se iste nisu uklonile nakon mjere kojom se najprije je inspektor došao, vidio nedostatke i izdao najprije upozorenje i tražio da se nedostaci uklone.
Ono što je predviđeno to je da inspektor može zabraniti stavljanje proizvoda na tržište ili povlačenje proizvoda koji su već stavljeni na tržište. I stoga mi se čini i ne mogu se oteti dojmu da je predlagatelj imao samo u vidu nove proizvode, a da uopće nije vodio računa o vrlo zahtjevnim i opasnim proizvodima koji su već u procesnoj industriji u porabi i to godinama.

Na kraju moram istaknuti nešto što mi je uistinu privuklo pozornost, a to je članak 35. Tamo su navedeni svi podzakonski akti, brojni pravilnici koji datiraju jedan još iz vremena bivše Jugoslavije. I sada ja ću vam navesti samo neke. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu niskonaponskih mreža i pripadnih transformatorskih stanica iz 1978., pa onda Pravilnik o tehničkim mjerama za pogon i održavanje elektroenergetskih postrojenja koji je još malo stariji. Taj datira iz 1968., moj vršnjak. Pravilnik o tehničkim normativima za postavljanje nadzemnih elektroenergetskih vodova i telekomunikacijskih kabelskih vodova iz 1986. Koliko mene sjećanje služi u telekomunikacijama se ipak nešto promijenilo od 1986. do dana. Npr. tada nije bilo mobilnih telefona. Nekako ja se ne mogu oteti dojmu da mi u ovom nadležnom ministarstvu izgleda nemamo niti jednog inženjera. Jel’ imate kojeg inženjera možda da malo pogleda te pravilnike ili su vam sve ovi što završe ugostiteljstvo i hotelijerstvo u Opatiji? Znači, čini mi se da bi to trebalo detaljno pogledati. Nije uzbudljivo baš pisati pravilnike, ali se mora. To su pozakonski akti koji se moraju napraviti i to na način da su u skladu s vremenom i tehnološkim razvojem danas, a ne prije 30 i više godine.

Isto tako u Prijedlogu zakona navodi se poljoprivredni inspektor, mada u popisu podzakonskih akata ja uistinu ne vidim ni jedan koji bi bio predmet njihovog interesa. Ispravite me ako griješim.
Sve u svemu, još jedan zakon po hitnom postupku, jer ste malo zakasnili, još jedno usuglašavanje sa zakonodavstvom Europske unije ali bez pomnijeg promišljanja o tome kakve će implikacije u provedbi imati ovaj Zakon. Znači u Hrvatskoj još uvijek ima nešto industrije. Vjerovali ili ne nije baš sve propalo. Je da se prepolovilo. Daleko manje je nego što je to bilo 89., ali nije baš sve uništeno i u toj industriji se koriste brojni spremnici, ventili, kotlovi i evo u svakoj većoj zgradi imamo i dizala. Znači to su neke stvari s kojima se mi susrećemo gotovo svakodnevno, a s druge strane ja uistinu ne znam imamo li mi dovoljno građevinskih inspektora da prođu sva ta dizala, koliko često ih kontroliraju, koliko imaju potrebnih znanja da ih iskontroliraju kako treba. Sada ste ovdje dodali elektroenergetske. Možda ste trebali i strojare? Meni se čini da bi možda strojari trebali da bi to bila struka koja bi se mogla baviti dizalima, ali evo ostavljam ljudima u Ministarstvu da to odrede. I čini mi se da predlagatelj nije imao sve ovo u vidu. Ovo je onako malo na brzinu napravljeno kako bi se mi uskladili i evo ja apeliram još jednom da razmislite o ovome o čemu govorim da preveniramo neke situacije kako ne bi došlo do nesretnih slučajeva i kako ne bi policija bila ta koja će zabraniti rad, jer u dizalima mogu stradati ljudi, a zamislite havariju koja se može dogoditi u procesnoj industriji ako nešto nije održavano kako treba. To su havarije ozbiljnih razmjera i razmislite o tome da se nadležnim inspekcijama osigura jedan okvir gdje će oni ipak moći dati i zabranu rada ukoliko se temeljem njihovih preporuka i mjera koje su prije dali ne otklone nedostaci.

Recommended Posts